Vjerojatno najuspješniji program međunarodne pomoći i izgradnje nacije u povijesti. Dobio je ime po generalu Georgeu Marshallu, američkom državnom tajniku, koji je po završetku drugog svjetskog rata predložio davanje pomoći Zapadnoj Europi za obnovu svojih ratom uništenih ekonomija. Sjeverna Amerika izdvojila je sveukupno oko 1 posto svog GDP-a između 1948-1952; većina je došla iz SAD-a i ostalo iz Kanade. Amerikanci su prepustili Europljanima da sami odrede detalje vezane uz primljenu pomoć, što je možda i razlog, prema mnogim ekonomskim analizama, ostvarivanja većeg uspjeha u usporedbi s novijim programima pomoći u kojima većinu odluka vezanih uz korištenje novca donose donatori. Glavna institucija putem koje se pomoć distribuirala bila je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC), koja je 1961. postala OECD. U današnje vrijeme, kad god se međunarodnoj zajednici predlaže angažman oko izgradnje ekonomije razorene ratom, kao što je Irak u 2003., svakako se može čuti fraza "novi Marshallov plan".